Antropolog je predložio deci iz jednog afričkog plemena jednu igru. Naime, stavio je korpu punu voća kod jednog drveta i rekao je deci da ko god stigne prvi do korpe, imaće svo voće.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-ZtklWP2TSakeunF4ZxWoRxqNaM2TXGX75dbK_wuwy2yo5pDCURcjPvS8NUa1wRJJUrXncYputJnQYkmH9tEvU-C_RyhbOdDz88hgngepwFn8sJitreOmuW7-KHOMQqmUWZ9fZ_JsROY/s320/african,child,circle.jpg)
Kada im je rekao da trče, deca su se uhvatila za ruke i otišli do korpe. Zajedno su uživali u voću.
Kada ih je antropolog pitao, zašto ste to uradili, kad je jedna osoba mogla da ima svo voće, deca su odgovorila: UBUNTU! Kako može jedan od nas da bude srećan, ako su svi ostali tužni?
Za razliku od našeg (evropskog) filozofskog nasleđa (mislim, dakle postojim), južnoafričko filozofsko nasleđe je: ja sam ljudsko biće, zato što pripadam. Zato što učestvujem. Zato što delim.
Odatle, neizbežno dolazimo do smisla reči "Ubuntu": ja postojim, zato što vi postojite
Нема коментара :
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.